Uplatom na žiro račun 245-20249-09
Za svaki drugi vid podrške
možete nas kontaktirati na
manager@sigurnakuca.org
| Posledice nasilja |
|
|
|
|
Bez obzira o kakvom se nasilju radi i koliko dugo je neko njemu bio izložen, možemo pretpostaviti da postoje posledice koje je odnos nasilja ostavi na žrtvu. Neposredno po doživljavanju nasilja, pogotovu kada se radi o fizickom nasilju, osoba je u stanju šoka, neverice neprihvatanja preživljenog iskustva. Kod žena i dece koji su bili izloženi dugogodišnjem nasilju u porodici srećemo čitav niz promena u psihičkom funkcionisanju, čak i razvoj simptoma psihičkih poremećaja. Zavisno od vrste i stepena izloženosti nasilju, kao i vremenskom periodu izloženosti, kod osoba koje trpe nasilje srećemo i posledice na psihičko i opšte funkcionisanje, koje je takođe različitog stepena i obima. U tom kontekstu govorimo o različitim fazama viktimizacije. Generalno posmatrano, odnos dominacije i kontrole koji se sprovodi kroz nasilne obrasce ponašanja nad nekom osobom, ženom ili detetom, pre svega izaziva strah i nesigurnost. Iz straha od ponovnog povredivanja sledi niz pokušaja da se sa nasilnikom uspostavi “dobar” odnos, a pri tome se ne retko traži sopstvenu odgovornost za nasilje. Udruženo sa tim, što je tipicno za nasilje u porodici, javlja se stid i sramota, te se nasilje krije čak i od najbližih prijatelja i drugih članova porodice. Brojni su primeri žena koje su nasilje krile decenijama i ostajale izolovane u poziciji “žrtve”, u sve većoj kumulaciji nasilja. Narušen doživljaj bazične sigurnosti, sniženo samopouzdanje i samopoštovanje, stalna strepnja i strah od ponovnog povređivanja, stid i sramota, karakteristicne su prve faze viktimizacije. Udruženo sa tim sreću se i brojne promene u socijalnom funkcionisanju, kao što su povlačenje i zatvaranje u sebe, prekid kontakta sa prijateljima i rodbinom, gubitak za socijalne aktivnosti i sl. U slučajevima izraženijeg nasilja naglašavaju se prethodno opisane posledice, ali se i javljaju simptomi psihičke disfunkcionalnosti, koji mogu biti različiti, a zavise od opštih karakteristika ličnosti osobe koja trpi nasilje i karakteristika preživljenih nasilnih iskustava. U tom kontekstu možemo pomenuti razvoj psihosomatskih tegoba, depresivnosti, fobija, anksioznosti i sl. što, u najtežem stepenu viktimizacije, poprima i razmere težih duševnih oboljenja kao što su psihotične depresije, paranoje, kao i samoubistva ili ubistva.
|
Šta možeš da uradiš?
- pozovi policiju - 92
- pozovi hitnu pomoć - 94
- pozovi prijatelje
- pozovi roditelje
- idi kod lekara i pribavi potvrdu o nanetim povredama
- obrati se Centru za socijalni rad
- pozovi Sigurnu kuću u Kragujevcu - 065/ 612 04 90
- pozovi Sigurnu kuću u Smederevu - 062/ 60 80 80